Sunce i Mjesec predstavljaju “kraljevski par”. Njihov je hierogamos ili sveti brak, mysterium coniunctionis (mistično sjedinjenje) o kojem je Jung pisao: veliko jedinstvo suprotnosti na kojem leži psiha. Ne pobjeda jednoga nad drugim, nego uravnoteženo prihvaćanje oba polariteta. On je smatrao da su religije previše naglašavale dobro negiranjem zla. Zlo ne odlazi, ono se samo spušta u Nesvjesno da bi se zatim projiciralo na druge, uzrokujući sve vrste problema. No, zlo ne možemo zaključati u Nesvjesno. To neće ići. Trebali bismo osvijestiti i preobraziti naše osobne “vragove” – Sjene, radije nego da ih otjeramo. Jung je rekao da samo radom na vlastitim Sjenama možemo iscrpsti malo po malo kolektivnu Sjenu koja visi nad svijetom, prijeteći uništenjem.
Postoji puno simbola kraljevskog para: kralj i kraljica, zlato i srebro, ida i pingala, Šiva i Šakti, Keter i Malkut. Ovaj kraljevski par Sunca i Mjeseca trebamo razlikovati od para Marsa i Venere – “ljubavnika” ili “princa i princeze” već samim time što predstavljaju uzvišeni psihološi proces. Taj kraljevski par ukazuje na ljubav i žudnju između Jastva i ega. Ego žudi za Jastvom, Nutarnjim Kristom, Atmanom, Duhom, a već sama ta žudnja je pokazatelj čuda izravnog doživljaja Boga kao Duha u nama. Jastvo također želi da ga njegova ljudska inkarnacija prizna i prihvati, a to se odigrava u božanskoj drami potencijalnog odbacivanja i razapinjanja Jastva kroz strasti naših života. Borimo se tako snažno da steknemo ego, ali ako se onda poistovjetimo s njim, zaboravljamo Jastvo te ga odbacujemo u neznanju ili ponosu, sve dok patnja ne postane nepodnošljiva. Konačno postajemo dovoljno ponizni da čujemo glas u nama koji je oduvijek bio tu. Ili iz dubokog očaja vapimo za pomoći.
Jung je smatrao da je zadaća analize voditi pacijenta do toga da on ili ona može početi slušati taj glas. Jung je naglasio duhovnu dimenziju te zadaće, kako za terapeuta tako i za pacijenta.
Dio procesa, nažalost, podrazumijeva svakodnevni život s demonom dvojbe, koji šapće: “Ja sam duh koji uvijek poriče”. Saturn može biti gospodar “jutra poslije”. Odatle potječe i zenovska mudrost:
“Prije prosvjetljenja, sijeci drva i grabi vodu, nakon prosvjetljenja, sijeci drva i grabi vodu. Prvo je planina tamo, zatim je planina nestala, potom je planina opet tamo”.
Ovi stihovi upozoravaju uvijek i nanovo na potrebu prizemljivanja svakog “duhovnog” iskustva u samu “banalnost” svakodnevnog života. I onda se naravno pitamo da li je to iskustvo bilo stvarno??
2
0
20
20
