Blagdansko razdoblje, ispunjeno svjetlom, toplinom i obećanjima zajedništva, u svojoj srži nosi ambivalentnost – istovremeno donosi radost i stvara temelje za osjećaj praznine koji se često javlja kada blagdani završe. Poslijebožićna depresija, taj tihi saveznik svakodnevnog postblagdanskog povratka u rutinu, pogađa mnoge ljude. Ona nije patološko stanje, već emocionalni odjek koji nam otkriva dublje slojeve naše psihe.
Blagdani kao simboličko središte
Božić, kao arhetipski trenutak, simbolizira ponovno rođenje, nadu i transcendenciju – povratak svjetla u najmračnije doba godine. U kolektivnom nesvjesnom, ovo je vrijeme povezano s ritualima obnove, pripadnosti i duhovnog značenja. No, kada se svjetla ugase, božićna drvca počnu gubiti iglice, a darovi se razmijene, ostaje pitanje: što sada? Osjećaj praznine koji se javlja možda nije ništa drugo nego povratak stvarnosti, koja se sada čini sivom i jednoličnom u usporedbi s blještavilom blagdanskih trenutaka.
Izvori poslijebožićne depresije
Poslijebožićna depresija nije monolitna; njezini uzroci su višeslojni i često povezani s našim nesvjesnim potrebama i očekivanjima:
Iluzija ispunjenja:
Tijekom blagdana, mnogi od nas polažu velika očekivanja u ideju zajedništva, sreće i duhovnog ispunjenja. No, kada se ova obećanja ne ispune u potpunosti – bilo zbog obiteljskih tenzija, usamljenosti ili površnosti rituala – javlja se osjećaj razočaranja. Praznina koja nastaje nije nova; ona je samo naglašena u kontrastu s privremenim sjajem blagdana.
Povratak svakodnevnici:
Rutina koja slijedi nakon Božića vraća nas u svijet obveza, često bez ikakvog prijelaza ili rituala koji bi nam pomogli da se emocionalno prilagodimo. Tišina koja dolazi nakon blagdanske vreve može izazvati osjećaj stagnacije i gubitka smjera.
Financijski i emocionalni teret:
Blagdani često zahtijevaju financijska ulaganja i emocionalne napore koji ostavljaju posljedice. Troškovi darova i organizacije, kao i iscrpljenost zbog socijalnih obaveza, mogu dodatno naglasiti osjećaj nemoći i opterećenosti.
Zimski melanholični tonovi:
Kraj blagdana koincidira s mračnim zimskim danima, manjkom sunčeve svjetlosti i hladnoćom, što prirodno doprinosi osjećaju težine i povlačenja u sebe.
Psihološka perspektiva: Što nam ova praznina govori?
Poslijebožićna depresija nije nužno nešto što treba izbjegavati; ona je poziv na introspekciju. Ovaj osjećaj praznine može nas podsjetiti na duboku ljudsku težnju za smislom, koja ne može biti ispunjena prolaznim trenucima ili ritualima, već zahtijeva kontinuirano suočavanje s vlastitom unutrašnjošću. Praznina je, u svom simboličkom značenju, prostor u kojem se može pojaviti nešto novo – ona nije kraj, već početak.
Blagdani nas često odvajaju od stvarnosti, ali poslijebožićna depresija nas poziva natrag – na suočavanje s onim što je autentično, na pronalaženje svjetla u svakodnevici i na integraciju blagdanskih spoznaja u naš život. Ako je Božić bio trenutak ponovnog rođenja, tada su dani koji slijede poziv da to rođenje primijenimo – u tišini, u svakodnevnim koracima, u radu na vlastitoj duši.
Kako pronaći ravnotežu?
•Prihvaćanje praznine: Umjesto da se borimo protiv osjećaja tuge ili praznine, možemo ih doživjeti kao prirodan dio ciklusa života. Svjetlo blagdana mora ustupiti mjesto mraku refleksije.
•Obnova rituala: Uvođenje malih, svakodnevnih rituala može pomoći da duh blagdana postane dio naše svakodnevice. To može biti vrijeme za introspektivno pisanje, molitvu ili meditaciju.
•Usmjeravanje pažnje prema unutrašnjem svijetu: Kraj blagdana može nas podsjetiti na potrebu da pronađemo trajnu radost u sebi, ne oslanjajući se isključivo na vanjske podražaje.
Poslijebožićna depresija nije neprijatelj – ona je prilika za rast. Ona nas podsjeća na prolaznost blagdanskog sjaja i poziva nas da pronađemo svjetlo u onome što je trajno i autentično. U toj tišini, nakon što sve utihne, možemo pronaći sami sebe – u svakodnevnim trenucima, u svojim odnosima i, naposljetku, u vlastitom srcu. Jer možda je najveći dar Božića upravo to – poziv da ponovno otkrijemo ono što je u nama.
O meni
Mario Piškur, jungov analitički psiholog,voditelj centra
Ako tražite psihoterapeuta koji radi po principima Carla Gustava Junga, možda sam ja prava osoba za vas. 😊
Jung je bio švicarski psihijatar i psihoterapeut koji je osnovao analitičku psihologiju, koja se bavi nesvjesnim, arhetipovima, simbolima i mitovima. Njegov rad je još uvijek utjecajan u psihijatriji, ali i u filozofiji, antropologiji, književnosti i religijskim studijama.
Ja sam psihoterapeut koji se obrazovao i usavršavao u ovoj školi psihološke misli, i primjenjujem je u svojoj praksi. Moja je specijalnost rad s individualnim nesvjesnim, koje je povezano s jastvom i koje sadrži univerzalne simbole i obrasce koji utječu na naše živote, osobnost i odnose. Također radim s arhetipovima, koji su osnovni modeli ponašanja, mišljenja i osjećanja, koji se izražavaju kroz mitove, bajke, snove i umjetnost.
Moja je misija pomoći vam da otkrijete i razumijete svoje nesvjesne sadržaje, koji mogu biti izvor vaših problema, ali i vaših potencijala. Kroz analizu vaših snova, fantazija, simptoma i kreativnih izraza, pokušavam vam približiti vašu cjelovitost, integraciju i individuaciju. To znači da vam pomažem da uskladite vašu svjesnu i nesvjesnu stranu, da prihvatite i iskoristite svoje različite aspekte, i da ostvarite svoju jedinstvenu i autentičnu osobnost.
Ako vas zanima ovakav pristup psihoterapiji, i ako želite saznati više o sebi, svojoj psihi i svojoj duši, slobodno me kontaktirajte za dogovor. Radujem se našem susretu i suradnji. 😊
1
0
20
20
