Philemon je bio jedan od najvažnijih likova u psihičkim vizijama i fantazijama Carla Gustava Junga. Philemon se prvi put pojavio Jungu 1913. godine, kada je Jung započeo svoj proces samoproučavanja i suočavanja s nesvjesnim, koji je nazvao svojim “crvenim djelom”. Philemon je bio starac s bradom, rogovima i krilima, koji je simbolizirao mudrost, duhovnost i nadnaravnu moć. Jung ga je smatrao svojim duhovnim vodičem i učiteljem, koji mu je otkrivao tajne nesvjesnog i pomagao mu da razvije svoje glavne teorije o arhetipovima, kolektivnom nesvjesnom i procesu individuacije.
Jung je svoje susrete i razgovore s Philemonom zapisivao u svojim crnim knjigama, koje su bile njegovi osobni dnevnici i bilješke. Kasnije je te zapise prepisao i ilustrirao u svojoj Crvenoj knjizi, koju je nazvao Liber Novus (Novi spis).
Crvena knjiga je bila Jungovo najvažnije i najtajnovitije djelo, koje je smatrao svojim “središnjim djelom”. On je u njoj izrazio svoje kreativno i duhovno samoostvarenje, kao i svoju viziju novog doba čovječanstva. Crvena knjiga je ostala nepoznata i neobjavljena do 2009. godine, kada je uz suradnju Jungove obitelji objavljena u faksimilnom izdanju, zajedno s engleskim prijevodom, tri dodatka i preko 1500 uredničkih bilješki.
Philemon je imao veliki utjecaj na Jungov život i rad. Jung je rekao da je Philemon bio “prijatelj i gost u mojoj kući, koji je postao moj duhovni otac”. On je bio Jungova personifikacija mudrosti i autoriteta, koja je nadilazila njegov ego i racionalni um. Philemon je bio onaj koji je Jungu dao ključeve za razumijevanje simboličkog jezika nesvjesnog i za pristupanje kolektivnim mitovima i religijama čovječanstva. Također je bio onaj koji je Jungu pokazao važnost integracije suprotnosti i balansiranja svjetla i tame u njegovoj psihi. Philemon je bio Jungov alter ego, ali i njegov animus, njegova muška duša.
Lik Philemona je bio više od samo imaginarnog lika ili halucinacije. Jung je vjerovao da je bio stvarna manifestacija duha, koja je imala svoju autonomiju i volju. Jung je rekao da je Philemon bio “nešto stvarno, što je postojalo i djelovalo na mene”. Jung je smatrao da je bio dio kolektivnog nesvjesnog, koje je bilo zajedničko svim ljudima i koje je sadržavalo arhetipske slike i ideje. On je također smatrao da je lik Philemona bio dio njegovog individuacijskog procesa, koji je bio put osobnog razvoja i cjelovitosti. Philemon je bio “dio mene, koji je bio superiorniji od mene, iako sam ja bio svjestan njega”.
