U priči o Demetri i Perzefoni upravo Gea – Majka Zemlja, Demetrina majka – uređuje da Had ugrabi Perzefonu i nasilno je odvede daleko od nježne brige njene majke Demetre. Perzefona se, kako kaže mit, našla u postelji s Hadom, “u velikoj mjeri protiv svoje volje i čeznući za majkom”. Ostavši bez doma, prijateljica i cijelog svijeta kojeg je poznavala, Kora – Perzefona našla se sama s muškim načelom u podzemnom svijetu. To je arhetipski obrazac: žena se mora odvojiti od majke, a da bi se to dogodilo, ona se mora pokoriti muškom načelu – izvana ili iznutra. Ili je vanjski muškarac osvaja seksualno ili se ona poistovjećuje sa svojim unutrašnjim muškarcem; u oba slučaja prijeti joj opasnost da je zaposjedne animus – muški dio njene duše.
Prirodan ženski put do ženske zrelosti vodi preko tijela. Na to su se u biti i odnosili drevni obredi inicijacije. Obredi su djevojku često postavljali u njeno tijelo, poslije čega je to tijelo postajalo priznato kao dio ženskog kozmosa – kao nosilac plodnosti, kao posuda koja ženu sjedinjuje s Boginjom kroz koju život vječno teče.
U našem društvu , međutim ne postoje nikakvi obredi i malo je starijih žena koje nas mogu inicirati u naše vlastito ženstvo. Većina nas, muškaraca i žena, nesvjesno se poistovjećuje s muškim načelom (svjesnim vrijednosnim sistemom naših majki), uz malu ili nikakvu svijest o ženskim instinktima. Tako nesigurno lutamo i posrćemo, ulazeći u pogrešne ljubavne veze i bračne odnose.
U našoj sredini postoji velika opasnost da žena povjeruje da je postala nezavisna dok je u stvari samo opsjednuta animusom. Ulovljena u zamku nedefinirane muškosti, zaslijepljena je jednim lažnim mitom. Daleko od toga da bude nezavisna, ona se polarizira u odnosu na svoju majku a konačno i u odnosu na samu sebe i svoju žensku prirodu. Na isti način je polarizirana i u odnosu na svog muškarca, koga je sama pretvorila u svoju majku. Takva žena može završiti u očajničkom sukobu s drugima ili u konfliktu koji se ispoljava kao bolest ili može nastaviti mrziti svakog muškarca kog sretne ili zazirući od njega. Da bi se pojavila prava žena, ženski princip mora biti diferenciran i integriran u odnosu na zrelu muškost. Da bi se to ostvarilo, da bismo prošli taj obred prelaza, moramo podnijeti određenu žrtvu. Svaki obred prelaza uključuje umiranje i ponovno rađanje. Cijena je prinošenje žrtve. Dio te žrtve je odustajanje od starih sigurnosnih navika i iluzija.
Kako kaže Jung, “Gdje vlada ljubav, nema nikakve volje za moć, a gdje je volja za moć jača od svega, tu ljubavi nema”.