Duh vremena i duh dubina su dva pojma koja je Carl Gustav Jung koristio u svom djelu “Crvena knjiga” da opiše dva različita načina povezivanja sa nesvjesnim.
Duh vremena je onaj dio nesvjesnog koji je usklađen sa duhom epohe, odnosno sa kulturnim, društvenim i naučnim vrijednostima i normama koje vladaju u određenom vremenu i prostoru. On ne je racionalan, logičan i objektivan, ali i površan, ograničen i podložan promjenama.
Duh vremena je ono što nas čini prilagođenim i funkcionalnim u svijetu, ali i otuđenim od naše dublje prirode.
Duh dubina je onaj dio nesvjesnog koji je povezan sa duhom trajanja, odnosno sa vječnim, univerzalnim i arhetipskim simbolima i oblicima koji postoje u kolektivnom nesvjesnom čovječanstva. Duh dubina je iracionalan, intuitivan i subjektivan, ali i dubok, bogat i stabilan. Duh dubina je ono što nas čini autentičnim i kreativnim, ali i neprilagođenim i konfliktnim.
Jung je u “Crvenoj knjizi” opisao svoje iskustvo suočavanja sa duhom dubina, koji mu se javljao kroz vizije, snove i imaginacije. On je smatrao da je to način da se prevaziđe kriza duha vremena, koja je dovela do gubitka smisla, vjere i vrijednosti. On je pokušao da uspostavi dijalog sa duhom dubina i da integrira njegove poruke u svoju svijest.
1
0
20
20
