Astrologija je govor simbola. Planeti i znakovi simbolički predstavljaju skrivene snage prisutne u nama. Možemo se zapitati: “Kako se mi odnosimo prema simbolima?”
Odgovor na ovo pitanje Jung je dao u svojim “Sabranim djelima”. Postoje dva međusobno povezana načina: vođenjem simboličkog života i putem svijesti. Jung o potrebi za simboličkim životom kaže:
“Mi imamo simbolički život. Gdje bismo mogli živjeti simbolički? Nigdje, osim kroz sudjelovanje u životnim obredima. Ali od mnogih ljudi, tko doista sudjeluje u životnim obredima? Samo nekolicina…..
Imati li u svojoj kući kutak u kojem obavljate obrede, poput onih u Indiji? Čak i najskromnija kuća ima dio odijeljen barem zavjesom, gdje članovi kućanstva mogu voditi simbolički život, gdje mogu položiti svoje zavjete ili meditirati. Mi to nemamo. Mi nemamo takav kutak……
Samo simbolički život može izraziti potrebe duše – pazite, dnevne potrebe duše! I zato što nemaju takvu stvar, ljudi ne mogu nikada iskoračiti iz ovog žrvnja – tog groznog banalnog života koji melje i u kojem nisu “ništa više od….. i to je razlog zašto su ljudi neurotični….Život je previše racionalan, nema simboličkog postojanja u kojem sam nešto drugo, u kojem ispunjavam svoju ulogu, kao glumac u božanskoj drami života”.
Jung je nadalje primijetio: “Kada intelekt ne služi simboličkom životu on postaje vrag. Čini nas neurotičnim”. To je diabolos efekt identifikacije s egom. Ipak, mi trebamo ego, on je instrument svijesti, tako smo uhvaćeni u bolnu zamku paradoksa. Za izlječenje možemo se poslužiti simbolom. Koristeći svijest možemo postati svjesni potrebe da vodimo drugi život, unutar ovoga. Kako? Pozivajući Božanskog gosta ili Jastvo da sudjeluje u našim svakodnevnim situacijama. Ipak, Božanski gost se užasno dosađuje jer je izostavljen iz svih zabavnih događanja i poziva se samo na blagdane ili u trenucima boli i krize. Izbor je naš – možemo ga pozvati ili isključiti.
Sufiji govore da je simbol teofanija Apsolutnog u relativnom. Mi ne možemo izmisliti simbole, već im samo dopustiti da nas transformiraju. Ego živi kvantitativni život; simbol nas povezuje sa kvalitativnim životom i može prožeti značenjem i najjednostavnije stvari.
Možda problem leži u načinu djelovanja svijesti. Da bi um mogao shvatiti tijek stvarnosti, čini se da na trenutak mora zaustaviti film, a dok promatra sliku, život i dalje teče. To je situacija u kojoj nema pobjednika, vjerojatno jedan od razloga zašto u Upanišadama piše: “Um je ubojica stvarnosti”. Mogli bismo reći da je stvarnost ono što se zbiva, dok smo mi zauzeti mislima da je to nešto sasvim drugo.
Svijest uzimamo zdravo za gotovo, znamo ju čak odbaciti uzimanjem droge i alkohola. Bezobzirno se ponašamo prema činjenici da naše kolektivno nesvjesno može predstavljati tu božansku svrhu ljudskog roda u evolucijskom obrascu stvari, o čemu su govorili Jung i Teilhard de Chardin. Svijest jača evolucijom ljudske vrste. Svijest i Nesvjesno su blisko povezani. Proces individuacije nas upućuje na osvješćivanje simbola. Polovica simbola je poznata i nalazi se iznad površine svjesnog uma, a druga polovica je skrivena i nepoznata. Da bismo stekli uvid potrebna je tišina , strpljenje i pozornost.
To se odnosi i na simbole koje koristimo u astrologiji. Oni su simboli mudrosti. Oni ukazuju na procese unutar nas samih koji nam omogućavaju bolje razumjeti one izvan nas. Astrološki simboli su se prenosili kroz razna doba, mijenjali nacionalnosti, riječi, jezike i granice vremena i prostora. Čekali su da ih ugledamo “pri tom unutrašnjem svjetlu kojeg je Bog od početka ugradio u čitavu prirodu i u naša srca” kako je rekao Paracelzus.
1
0
20
20
