Specifični sadržaji i kvaliteti koji učestvuju u stvaranju ove unutarnje strukture, Sjene, biraju se u procesu razvoja Ega. Ono što Ego – svijest odbaci, postaje Sjena; ono što ona pozitivno prihvati i s čime se identificira, postaje dio nje i Persone. Sjenu karakteriziraju osobine i kvaliteti koji su neusaglašeni sa svjesnim Egom i Personom. Sjena i Persona su elementi strani Egu koje naseljavaju psihu zajedno sa svjesnom ličnošću po kojoj smo sebi prepoznatljivi. Postoji zvanična ili “javna osoba” koju je Jung nazvao Persona i ona se manje – više identificira sa ego – sviješću i čini psihosocijalni identitet jednog pojedinca. Ipak, ona je kao i Sjena strana Egu, premda je Ego opušteniji s njom, jer je ona usklađena s društvenim normama i običajima.
Ličnost Sjene je sakrivena od pogleda i pojavljuje se samo u specijalnim prilikama. Svijet je manje – više nesvjestan te osobe. Persona je puno očiglednija. Ona svakodnevno igra ulogu prilagođavanja društvu. Sjena i Persona su kao dva brata ili dvije sestre; jedan je javan , a drugi je skriven i povučen. Oni su studija kontrasta; ako je jedna racionalna, druga je emotivna. Doktor Džekil i mister Hajd, Kain i Abel, Eva i Lilit, Afrodita i Hera – ove osobnosti su takvi parovi. Jedna nadopunjuje drugu – ili joj se češće suprotstavlja. Persona i Sjena su obično potpune međusobne suprotnosti, a ipak su bliske kao blizanci.
Persona je ona osoba kakva mi postajemo zahvaljujući prilagođavanju kulturi, obrazovanju, fizičkom i društvenom okruženju. Jung je ovaj termin posudio iz rimskog kazališta, gdje je Persona bila glumčeva maska. Stavljanjem maske, glumac je preuzimao specifičnu ulogu i identitet u okviru drame, a glas se projicirao kroz izrezan otvor za usta na licu maske.
Ako to pogledamo sa psihološke strane, Persona je funkcionalni kompleks čiji je zadatak da sakrije i da drugima otkrije svjesne misli i osjećaje nekog pojedinca. Kao kompleks, Persona ima značajnu autonomiju i nije pod potpunom kontrolom Ega. Jednom kada uzme tu ulogu glumac izgovara tekst bez razmišljanja, a često i bez puno razumijevanja.
Tipičan primjer, netko vas upita: “Kako ste?” i bez puno razmišljanja vi odgovorite: “Dobro, a vi?” Persona čini da društveni odnosi teku glatko i ispravlja grubosti koje bi u suprotnom izazvale čuđenje i nelagodnosti u društvu.
Sjena, komplementarno funkcionalan kompleks, je neka vrsta kontrapersone. Sjena se može zamisliti kao podosobnost koja želi ono što Persona neće dozvoliti.
Mefistofeles u Geteovom Faustu je klasičan primjer osobnosti Sjene. Faust je intelektualac kome je sve dosadno, sve je vidio, pročitao je sve važne knjige i naučio sve što je želio znati i sada je ostao bez energije i želje da živi. On je depresivan i razmišlja o samoubojstvu, kada se iznenada pojavi pas koji se pretvori u Mefista. Mefistofel nagovori Fausta da napusti svoj dosadašnji život i da otiđe u svijet zajedno s njim, da iskusi svoju drugu stranu, svoju čulnost. On upoznaje Fausta s njegovim inferiornim funkcijama, čulima i osjećajima i sa uzbuđenjima do tada neproživljenog seksualnog života. To je strana osobnosti koju njegova Persona profesora i intelektualca nije dozvoljavala. Pod vodstvom Mefistofela, Faust prolazi kroz ono što Jung naziva enantiodromija, preobrazba karaktera u suprotni tip osobnosti. On prihvaća Sjenu i jedno vrijeme se identificira s njenom energijom i kvalitetima.
Egu koji se identificirao s Personom i s njenim usvojenim vrijednostima i kvalitetama, Sjena smrdi na trulež i na zlo. Mefistofel je otjelotvorenje zla – čista, svjesna i namjerna destruktivnost. Ali susret sa Sjenom utječe i na Faustov preobražaj. On pronalazi novu energiju, njegova dosada nestaje i on se upušta u pustolovine koje će mu na kraju pružiti potpunije životno iskustvo. Problem integriranja Sjene je moralni i psihološki problem najteže vrste. Ako neka osoba u potpunosti izbjegava Sjenu život joj je prikladan ali nepotpun. Otvaranjem prema iskustvima Sjene, osoba postaje djelomično nemoralna, ali ostvaruje veći stupanj cjelovitosti. To je ugovor s vragom. To je Faustova nedoumica i bitni problem ljudskog postojanja!
1
0
20
20
