Puer aeternus je ime drevnog božanstva. Sam pojam dolazi iz Ovidijevih Metamorfoza, gdje se odnosi na boga dječaka iz Eleuzinskih misterija. Ovidije govori o dječaku-bogu Jachu, oslovljavajući ga s Puer aeternus i veličajući ga zbog njegove uloge u tim misterijama. Kasnije se taj bog dječak poistovjećivao s Dionizom i bogom Erosom. Ova božanska mladost rođena je noću, u onom tipičnom misteriju kulta majke u Eleuzini, i neka je vrsta spasitelja. Kao bog rasta i uskrsnuća, bog božanske mladosti odgovara istočnjačkim božanstvima Tamuzu, Atisu i Adonisu. Atribut Puer aeternus, dakle, znači “vječni dječak”, no ponekad njime označavamo i određeni tip mladića koji pati od izrazito snažnog majčinskog kompleksa i koji stoga pokazuje određene tipične oblike ponašanja.
U principu, muškarac poistovjećen s arhetipom Puera aeternusa predugo zadržava adolescentnu psihologiju; to znači da se sve one osobine koje su normalne kod sedamnaestogodišnjeg ili osamnaestogodišnjeg mladića nastavljaju iu kasnijoj životnoj dobi, što je u većini slučajeva povezano s pretjeranom ovisnošću o majci. Jung ističe da su za muškarca s izrazito jakim kompleksom majke tipična dva poremećaja: homoseksualizam i donžuanizam.
Puer aeternus, arhetip vječitog dječaka
Marie Luise von Franz
2
0
20
20
