Sada dolazimo do izuzetno važne teme a to je projekcija vlastitih kompleksa na druge ljude. To je jedan, usudio bih se reći od glavnih čimbenika koji može pokvariti naše odnose.
Kompleksi kada postanu konstelirani mogu se manifestirati u dva smjera. Prvo kroz osobne snove i fantazije. Zbog toga se Jungova analitička psihologija posebno bavi analizom snova i osobnih fantazija. Drugi način konsteliranja kompleksa je na druge ljude, na koje projiciramo vlastite komplekse. No, prvo moramo razmotriti što zapravo projekcija znači. Projekcija je kada nešto što se tiče nas pripisujemo nekom drugome (često s ciljem da se toga nesvjesno oslobodimo). Npr. “Izgledaš mi uzrujano večeras”, ova izjava možda skriva našu vlastitu nervozu i nelagodu ili “Siguran sam da ćeš reći upravo to…”. Tako drugima često pripisujemo naša vlastita emocionalna stanja, želje i strahove a da toga nismo niti svjesni. Ipak, zdrava projekcija nam omogućava da razumijemo drugu osobu, da predvidimo njeno ponašanje i da obogatimo odnose s drugima npr. “Pokloniti ću joj ovo, mislim da će je to razveseliti”.
Lijepi primjer projekcije vlastitog kompleksa manje vrijednosti može biti: “izgledaš mi danas tako jadno i umorno”. Naravno ako se ovaj kompleks stalno projicira na druge ljude on će vremenom pokvariti naše odnose, donijeti nesporazume, uzajamne loše emocije itd.
Često se konstelirani kompleks aktivira kroz situaciju stare životne teme s poznatom izrekom “meni se to uvijek događa”. Osobno sam tijekom svoje prakse radio s osobama koje npr. ulaze iz jedne za njih nepovoljne ljubavne veze u drugu, sa sličnim obrascima ponašanja, sa sličnim problemima koje uočavaju u ponašanju između sebe i partnera. Ili, stalno ponavljanje mobinga na poslu, čak i kroz dva ili tri nova radna mjesta. U osnovi to je konstelacija uvijek istoga kompleksa uz osnovni afekt, poput bijesa ili straha tj. uz prisutnost pretjeranih reakcija i emocija na određenu životnu situaciju. Budući da kompleks zasjenjuje našu svjesnu prosudbu ili našu svijest – to je nešto što ne možemo kontrolirati putem našeg ega ili volje. Kao posljedica se može javiti i osjećaj vlastitog srama. Jung je govorio da što je kompleks veći to je utjecaj naše volje manji. Svaki kompleks se u kraćem ili u dužem vremenskom roku potisne u nesvjesno, ali ako se ne rješava tada uz prisustvo adekvatne asocijacije ponovno bude doveden u svjesno, a mi ga prepoznajemo ili u drugim ljudima ili u svojim vlastitim sumnjama, nezadovoljstvima ili strahovima!