Arhetip žene ili ženskog predstavlja urođenu, nesvjesnu predispoziciju za spoznaju ženskih kvaliteta i za življenje na tipično ženski način, koji podrazumijeva osoben obrazac shvaćanja stvarnosti, drugih ljudi i odnos prema njima. Arhetip ženskog u svim kulturama i vremenima je povezan sa zavođenjem, rađanjem, stvaranjem, njegovanjem, hranjenjem i zaštitom. Atributi ženskog u mitovima, religiji i folkloru su: lijevo, dolje, tamno, hladno, slabo, okruglo, zemlja, podzemlje, voda, priroda, vegetacija, more, noć, lunarni aspekt.
U mnogim kulturama i različitim periodima tokom povijesti poznati su različiti izdanci arhetipa žene, odnosno raznolike tipične ženske figure poput djevice, princeze, djevojčice, mudre žene, tatine mezimice, fatalne žene, zle žene, majke, dame, ljudožderke, vještice, vile, sirene itd. Helmut Barz je plastično i iscrpno opisao arhetip žene i njegove najpoznatije, univerzalne slike i simbole: “Kao obilježja ženskih principa pojavljuju se u prirodi zemlja i noć. Često je, ali ne uvijek – kao što je slučaj u njemačkom jeziku i mjesec ženski princip. Vodu doživljavamo kao ženski princip; zapravo više izvore i vode stajaćice nego one koje teku. Jer ženskom principu pripadaju mir i postupno mijenjanje a brze promjene više odgovaraju muškom principu. Zato su svi procesi u ritmu prirode ženski, naročito sve što ima veze s promjenom godišnjih doba, plodnošću, rastom i žetvom. Žensko je sve što se prepušta postajanju i događanju, ono što se čeka i što se prima i što je u tom smislu pasivno. Sve što je mekano, savitljivo, toplo i tekuće, ono što u muzici i tonskom polaritetu čujemo kao “mol”.
Arhetip ženskog je izrazito bipolaran, dvoznačan. Prema Ester Harding, načelo ženskog se “iskazuje kao slijepa sila, plodna i okrutna, stvaralačka, sila koja njeguje i sila koja razara”. Mitska, iskonska žena je “divlja i u svojim ljubavima i u svojoj mržnji. To je žensko načelo u demonskom obliku”.
Jungova učenica Toni Woolf je dala svoju, danas široko prihvaćenu i razrađenu u analitičkoj psihologiji, tipologiju arhetipa žene. Ona se temelji na dvije dimenzije koje mogu poslužiti za opis i objašnjenje psihologije ženskog. Prva, vertikalna dimenzija odnosi se na kolektivnost – individualnost arhetipa ženskog, gdje su dva suprotna pola “majka” i “božica ljubavi”. Druga, horizontalna dimenzija vezana je za dimenziju statičnost – dinamičnost, a njena dva pola su “medijum” i “amazonka”.
Sjecištem ove dvije dimenzije dobijamo četiri osnovna oblika ili tipa:
- Majka – predstavlja impersonalan ili kolektivan aspekt, u smislu da je instinktivan i konvencionalan u svojoj brizi oko začeća, njege, odgoja djece i stvaranja doma. U mitologiji je predstavljena s likovima Velike Majke, kao što je Geja ili Demetra.
- Boginja ljubavi ili hetera. Ovaj aspekt, koji simbolizira Persefona, Psiha i Afrodita, nalazi se na polu suprotnom od majke. Ona je uglavnom zaokupljena vlastitim ljubavnim životom, odnoseći se prema svojem muškarcu na krajnje osobnom nivou, umjesto da preuzme osobne odgovornosti, implicirane njezinom ulogom supruge i majke. Žena koja se previše identificira s ovim polom ostaje vječna kćerka ili sestra, puella aeterna; ona izbjegava obavezu na račun flerta i vođenja neobaveznog života. Merlin Monro je jedna od niza suvremenih primjera ovakve vrste “boginje ljubavi”.
- Amazonka – ovaj je tip sklon nezavisnosti i samodovoljnosti; u suvremenom životu ona je ambiciozna žena koja daje prednost karijeri u odnosu na kuću i djecu. Funkcionira više kao prijatelj i takmac s muškarcima, nego kao supruga i majka. Njena orijentacija nije prema pojedincima, već je sklonija impersonalnosti i objektivnosti. Teško je razdvojiti ovaj aspekt arhetipske žene od animusa, pošto očigledno ima muške primjese. Kada se integrira sa svjesnom osobnošću to joj može omogućiti da posigne svoje ciljeve u životu i poboljša svoju individuaciju; međutim , ako se ona nesvjesno s njom identificira, posljedica može biti demonska “organizacija” žene, koja tiranizira i manipulira s podređenima, kako bi nametnula svoju volju. Nije se teško sjetiti svakodnevnih primjera.
- Medijum – ovaj tip žene živi u bliskoj vezi s kolektivnim nesvjesnim. Uronjena u svoje subjektivno iskustvo, govori uvjerena u proročanstva, kao da je imala pristup onom znanju koje je većini uskraćeno. Pitija iz Delfa je klasičan primjer ovog tipa, zatim madam Blavatski, moderne vidovnjakinje – baba Vanga idr.
Za ženu je važno upoznati svoj arhetip žene, te postati svjesna urođene osnove vlastite ženstvenosti, koja je temelj njenog identiteta. Na taj način će se osloboditi mnogih predrasuda i stereotipova i izbjeći da o sebi misli samo kao o “majci”, “domaćici”, “poslovnoj ženi”, “ljubavnici” i sl. Ako prihvati ove arhetipove koji su temelj njene ženske prirode, onda će moći odgovoriti na najdublje poticaje koje pružaju arhetipovi, što će samo obogatiti njen život, njene odnose s drugima i njen doprinos društvu.
2
0
20
20
