Jungovo rano zapažanje da se psiha sastoji od puno dijelova i centara svijesti kasnije je razvijeno u teorijske pretpostavke. U tom unutarnjem univerzumu ne postoji samo jedna planeta, već čitav planetarni sistem i više. Možemo govoriti o tome da ljudi imaju jednu osobnost, ali u biti ona se sastoji od skupa podosobnosti. Jung je ovo opširnije objasnio. Postoji ego kompleks; zatim postoji mnoštvo nižih osobnih kompleksa, od kojih su kompleks majke i kompleks oca najznačajniji i najsnažniji; također nalazimo puno arhetipskih predstava i konstelacija. U određenom smislu, mi smo izgrađeni od različitih potencijalno suprotstavljenih stavova i uvjerenja, a oni lako mogu zauzeti položaje jedan nasuprot drugome, skloni su sukobu, što dovodi do stvaranja neurotičnih osobnosti. Par ovih suprotstavljenih podosobnosti su persona i sjena. One su komplementarne strukture i postoje u svakoj razvijenoj ljudskoj psihi. Obje su nazvane po konkretnim objektima iz perceptivnog iskustva. Sjena je naša predstava koja klizi za nama dok hodamo k svjetlosti. Persona, njena suprotnost, dobila je ime po latinskoj riječi za glumačku masku koja se koristila u kazalištima stare Grčke. To je lice koje stavljamo kada se susrećemo s društvom oko nas.
Na početku života, osobnost je jednostavno neizdiferencirano jedinstvo. Ona je uniformirana i više potencijalna nego realna, cjelovita je. S razvojem ova cjelina postaje izdiferencirana i razdvoji se na dijelove. Nastaje ego – svijest i dok raste za sobom ostavlja veliki dio cjeline Jastva u onom što sada postaje “nesvjesno”. Nesvjesno tako postaje strukturirano kao niz materijalnih skupova oko imaga, internalizacija i traumatičnih iskustava da bi izgradilo podosobnosti, komplekse. Kompleksi su autonomni i pokazuju vlastitu svijest. Oni također vežu određene količine psihičke energije i imaju vlastitu volju.
1
0
20
20
