Erupcija kompleksa se događa kada kompleksi iz područja nesvjesnog izbiju u svijest te na taj način zaposjednu funkciju Ega. Slikovito to možemo predstaviti u obliku vulkana. Naši kompleksi npr. kompleks manje vrijednosti, kompleks autoriteta, kompleks ljubavnog odnosa, roditelja itd. leže prikriveni u nesvjesnom tj. u unutrašnjosti vulkana. Oni postaju probuđeni ili konstelirani uz pomoć asocijacija iz naše okoline. Recimo imamo situacija da nam šef na poslu kaže kako se moramo više potruditi ili da nešto nismo dobro napravili. Tada, odjednom postanemo preplavljeni negativnim emocijama, ljutnjom, bijesom, nezadovoljstvom, potrebom za promjenom posla, nervozom itd. Možemo reći da su naši kompleksi eruptirali i zaposjeli naše svjesno razmišljanje što se može manifestirati u obliku dekoncentracije, činjenja grešaka, smušenosti, plača, želje da nešto bacimo ili udarimo itd. Kompleksi su “erupcijom” pokazali svoju snagu i na neki način postali vidljivi ali možda neosviješteni, pogotovo u situaciji kada krivimo šefa za svoje emotivno stanje.
Često imamo situacije kada konstelirani kompleksi preuzmu našu ego – svijest, koja bude obmanuta nesvjesnim sadržajima te se javlja “acting out” ili odigravanje. Tada ljudi postanu nesvjesni o tome što se odigrava, i često govore da su jednostavno “tako raspoloženi”.
Ipak, kompleksi nužno ne predstavljaju inferiornost pojedinca, već ukazuju na neobjedinjeno, neasimilirano, konfliktno, o prepreci ali možda i o poticaju za veća ostvarenja, na nove mogućnosti koje vode uspjehu. Zato komplekse možemo svrstati u zdrave komplekse i u bolesne. Zdravi kompleksi predstavljaju motivaciji za daljnji razvoj na putu individuacije a bolesni kompleksi ukazuju na nemogućnost svijesti da se s njima izbori. U svakom slučaju kompleksi su “čvorišta” duševnog života, a njihov nedostatak dovodi do zastoja duševne aktivnosti. Dokle god posjedujemo komplekse mi u sebi imamo “nedovršene stvari” ili slabe točke koje moramo riješiti i preobraziti.
