“Crne knjige” Carla Gustava Junga su zbirka od sedam privatnih dnevnika koje je Jung vodio uglavnom između 1913. i 1932. godine. Zovu se “Crne knjige” zbog boje korica posljednjih pet dnevnika (prva dva zapravo imaju smeđe korice). Posebno zanimljiv dio započinje u drugom od sedam dnevnika, na noć 12. studenog 1913. godine.
Jung je započeo zanimljiv i izazovan”eksperiment” na sebi koji se sastojao od suočavanja sa sadržajem svojeg nesvjesnog, ne obazirući se previše na svakodnevne događaje svog uobičajenog života. Zapisi u dnevnik nastavljaju se tijekom nekoliko sljedećih godina i ispunjavaju sljedećih šest dnevnika – bilježnica. U tim bilježnicama Jung je zapisivao svoja maštovita i vizionarska iskustva tijekom transformativnog razdoblja koje je nazvao svojim “suočavanjem s nesvjesnim”.
Ovi dnevnici su bili temelj za tekst Jungove “Crvene knjige: Liber Novus”. Većina zapisa u dnevnike napravljeni su prije 1920. godine, ali Jung je nastavio povremeno unositi zapise sve do 1932. godine. Iako se na “Crne knjige” referira i povremeno ih citira u svojem uredničkom radu jungov biograf Sonu Shamdasani, dnevnici su inače bili nedostupni za akademsko proučavanje.
U “Crnim knjigama” zabilježene su Jungove fantazije ili vizije. One su Jungov suvremeni klinički zapis njegovog “najtežeg eksperimenta”, ili kako ga je kasnije opisao, “putovanje do otkrića drugog kraja svijeta”. Kasnije je proces nazvao “mitopoetska mašta” ili “aktivna imaginacija”. Događaji i vizije zabilježeni su uglavnom noću. Prvi unos 12. studenog 1913. počinje ovom molbom:
“Moja dušo, moja dušo, gdje si? Čuješ li me? Govorim, zovem te – jesi li tu? Vratio sam se, opet sam ovdje. Otresao sam prašinu svih zemalja sa svojih nogu i došao sam k tebi, s tobom sam. Nakon dugih godina dugog lutanja, ponovno sam došao k tebi… Prepoznaješ li me još? Koliko je dugo trajala ta odvojenost! Sve je postalo tako drugačije. I kako sam te pronašao? Kako je čudno bilo moje putovanje! Koje riječi da koristim da ti ispričam kako sam hodao iskrivljenim stazama? No, dobra zvijezda vodila mene k tebi! Daj mi ruku, moja gotovo zaboravljena dušo. Kako sam veseo da te ponovno mogu vidjeti , ti dugo zanemarena dušo. Život me je vratio k tebi… Moja dušo, svoje putovanje bih trebalo nastaviti s tobom. Lutati ću s tobom u svojoj samoći ……”
Ovi dnevnici imali su duboki utjecaj na Jungov rad i razvoj njegovih teorija. Crne knjige sadrže Jungove osobne refleksije i vizije koje su bile ključne u formiranju njegovih ideja o arhetipovima, kolektivnom nesvjesnom i procesu individuacije.
Jung je iz ovih dnevnika crpio inspiraciju za neke od svojih najvažnijih djela, kao što su “Psihološki tipovi”, “Psihologija i alkemija”, “Aion” i “Mysterium Coniunctionis”. “Crne knjige” dale su mu temelj za istraživanje i dokumentiranje unutarnjih iskustava koja su oblikovala njegovu teoriju o psihološkim procesima i simbolima koji su univerzalni za ljudsko iskustvo.
Njegova istraživanja i zapisi u omogućili su mu da razvije koncepte koji su bili revolucionarni za psihologiju tog vremena, a koji su i danas relevantni. Također, “Crne knjige” su poslužile kao temelj za njegovo kasnije djelo “Crvena knjiga: Liber Novus”, koja je objavljena mnogo godina nakon njegove smrti i koja pruža još dublji uvid u njegov unutarnji svijet i kreativni proces.
Jungove “Crne knjige” su, dakle, bile ne samo osobni dnevnici, već i laboratorij u kojem je razvijao svoje teorije koje su imale veliki utjecaj na psihologiju, ali i na druge discipline poput filozofije, religije i umjetnosti.
2
0
20
20
